Rastanak

Ti rekao si da ne možeš više
kraj mene živjeti.
Trebalo ti je više zraka,
više slobode, a manje ljubavi.

Bilo ti je žao.
Rekao si mi da te moram razumjeti.
Da ne možemo više ovako.
Da se moramo rastati.

Nisam tad razumjela tvoje riječi.
Mislila sam da ti treba malo vremena.
Prevarila sam se.
Ipak to je bio kraj.

Nisam željela da završi ovako.
Željela sam te zadržati,
Privinuti uza se.
Ali ti si stvarno mislio da je gotovo.
Pokunjene glave si otišao
I mene si samu ostavio.

Još i danas tvoj lik
Čuvam u srcu.
Kao jednu staru,
Lijepu uspomenu




xxxxx
Sjedim
U najmračnijem kutu kafića
U kojem smo se upoznali,
Sjedim nepomično i
Ne želim otići...
Svira tiha glazba
I ti se šetaš od stola do stola.
Neprimjetno te gledam i
Pratim pogledom
Sve tvoje pokrete...
Danas si tužan,
Imam osjećaj da te
Doista nešto muči,
Ali ne vidim što!
U očima ti blješti neka
Tiha bol i patnja,
Kao da si izgubio nešto
Veoma važno...
Vjeruj mi,
Znam taj pogled,
Znam jer sam i ja
Nosila takav pogled
milijun puta!
Zadnji put sam taj pogled
Imala danas...
Kada te vidim s njom
Oči same od sebe zaplaču,
Usne same od sebe
Zadrhte,
Ruke se oznoje
I kroz srce mi prođe bezbroj
Boli koje prolaze lagano
Kao da me hoće ubiti...
Shvati, ja umirem zbog
Tebe...
Toliko sam očajna bez tebe
Da bih odmah zgasnula
Svoj život.
Jer previše me boli istina,
Gruba istina da ne želiš
Biti moj.
Kada bi to želio najmanjim
Dijelom svoga srca
Više nam ništa ne bi bilo
Na putu ljubavi.
Na putu kojim svi ljudi
trebaju krenuti,
ali ja još nisam kročila
na njega.
Dok ovo pišem,
Razmišljam o suludim stvarima.
Kako bi bilo da završim s tim
Zauvijek?
Kako bi bilo da prođem među
Anđele?
Da upravo sada skončam
Svoj život?
No, vrijedi li to truda? . . .
Uzimam jaknu i sa
suzama u očima
odlazim odavdje.
Opraštam se od tebe
I od cijeloga svijeta.
Kada me više ne bude,
Sjeti me se, ali nemoj
Se kriviti za moje
Postupke,
Već me se sjeti i razmisli:
Kako bi bilo da si me
Volio?!




Knjiga
Ti si kao knjiga,
Knjiga čija poglavlja nitko ne razumije;
Čije riječi suviše bole one koji ih čitaju.
One koji se boje okrenuti sljedeću stranicu
Kako ne bi pronašli kraj.
Ja ju listam i listam, ali
Kraj ne nalazim. ..
Ne nalazim poglavlje u kojemu smo ti i ja.
Pronalazim tek pokoju stranicu u kojoj
Se spominješ ti pa tek onda nešto malo ja.
Knjiga mi govori kako bi mi rado prišao
Ali ne smiješ...
Ne možeš jer nju previše voliš.
Iza tih riječi dolazim na dio gdje je opisana
Moja bol, bol života bez tebe.
Tu je kraj mog poglavlja,
Poglavlje u kojem umirem bez tvoje ljubavi.
Bez tvojih dodira i poljubaca....
Među zadnjim stranicama nalazim
Iskinutu stranicu.
Našu zajedničku stranicu za koju
Sam mislila da ne postoji.
U njoj piše: kada umreš doći će ti na grob.
Srce će ga zaboljeti kao nikada
I suze će krenuti same od sebe...
Tada će shvatiti da je pogriješio
Odabravši nju.
Čitajući dolazim na dio u kojem umireš od boli
Na mom izgubljenom grobu posutom ružama.
I pronalazim riječi:
KRAJ...













Sorry faco!

Tvoje oči je traže,
tvoje usne je ljube.
Tvoj osmijeh je tješi,
tvoje lice joj se smiješi.
A ti ne znaš da ona
tvoje oči ne traži,
tvoje usne ne ljubi,
njen osmijeh te ne tješi,
njeno lice se ne smiješi.
Ona samo želi da je ostaviš na miru,
da već jednom prekineš tu glupu igru.
Želi da shvatiš kako te ne voli
daj je faco više preboli!











Jednog dana u novinama je osvanula priča
da se djevojka bacila s nebodera zbog voljenog mladića.
prije smrti napisala mu je oproštajno pismo:
"dva svijeta mi smo,nikad skupa mogli biti nismo,
kraj tebe sam se osjećala ko ptica u letu,
bio si mi sve na svijetu.
voljela sam svaki dio tebe
i zbog toga proklinjala sebe.
pratila sam svaki korak tvoj
i priželjkivala da si samo moj.
ali tebi je važnija bila droga,
gledao si u nju kao u boga.
voljela sam očaj na tvom licu,
dok si svugdje sa sobom nosio špricu.
kolike sam noći proplakala,moleći boga
da te izbavi iz pakla toga.
zbog tebe sam skoro ubila,
dok te druga pred mojim očima ljubila.
svake noći
u mislima su mi bile tvoje plave oči.
htjela sam te preboljeti,
htjela sam te prestati voljeti,
htjela sam te zaboraviti pomoću pića,
ali sam te opet osjećala u svakom dijelu svoga bića.
čim sam te ugledala: smeđa kosa, plave oči ,
znala sam: zaboravit te nikad neću moći.
zbog tebe sam morala kroz pakao proći
i do ove točke doći.
bio si mi ljubav prva,
a ja za tebe od ljubavi niti mrva.
nosila sam te u krvi
a sad će njome da se hrane crvi.
kad se vrate lastavica jata,
više neće biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata.
molim te shvati, svu sreću želim ti ja,
ali ne želim više sama
čekat sumorne zore,
ovo je jedini izlaz iz ove noćne more.
znaj da te ne krivim ni za što,
voljela sam te,ti mene nisi i to je to.
samo te jedno molim,povremeno mi donesi na grob jedan cvijet,
jer ipak si bio sav moj svijet!"
Nakon dva dana u novinama osvane priča:
"na grobu djevojke nađoše leš mrtvog mladića!"
obitelj što je donijela cvijeće svojim mrtvima,
našla ga je s nožem u prsima.
kad je došla policija ,ustanovila mir,
u njegovoj ruci našla je krvavi papir:
"ja sam volio tebe,
ali me ovaj život nepovratno sjebe.
gadim se sam sebi,
jer pravu ljubav nisam mogao pružiti tebi.
a volio sam te, svjedok mi bog,
sad kad te nema kao da nemam nikog svog.
gurao sam te stalno od sebe,
jer nisam želio uništiti tebe.
nisam htio da patiš,
a tisuću puta sam poželio da mi se vratiš. l
ljubav je kuja koja te na sve načine sjebe,
ljubav je ona guja koja te odvojila od mene!
ne želim više biti tuge i boli rob,
jedna želja mi je da s tobom dijelim grob.
u zoru, kad mi srce prestane da lupa,
kad nismo mogli za života, u smrti ćemo biti skupa!"








RECI JOJ
Ako te neka djevojka pogleda,
reci joj:
"I ona me je tako gledala"

Ako te neka djevojka poljubi,
reci joj:
"I ona je to željela"

Ako ti neka djevojka kaže
"volim te", reci joj:
"ONA TO NIJE SMJELA!"

Ako te djevojka upita nešto,
reci joj:
"I ONA ME JE VOLJELA MNOGO VIŠE
ALI TU LJUBAV NIJE POKAZIVALA!!"


KAD BI ME PITALI

Kad bi me pitali dal` ljubav postoji
rekla bih im da je to nešto sveto.
Kad bi me pitali što mi značiš ti
rekla bih im da je to nešto prokleto.
Kad bi me pitali koliko te volim
odgovor bi bio odavde do neba.
Što bih učinila da te opet dobijem
vjeruj mi, ljubavi, sve što treba.
Kad bi me pitali dal` se sjećam naših
dana
kako i ne bi, kad me na njih
podsjeća duboka rana...
Da li pamtim tvoje tamne oči
to pitanje je suvišno jer živim u samoći.
A kad bi tebe pitali dal` znaš kako sam ja,
ti bi rekao: Tko je mala ta?!








Moje djetinjstvo


Moj prijatelj najbolji bilo si.
Moja jedina istinska sreća.
U sebi si skrivalo sve moje tajne,
a sada te nema…

Prošlo je ono vrijeme smijeha i igara.
Sada smo svi postali ozbiljni ljudi.

Ti si otišlo…
Zauvijek si me napustilo.
Ostavilo si me u ovom surovom svijetu bez nade
da se borim sama za svoju budućnost.

Ja te čekam!
Čekam te od onoga dana
kada sam shvatila da te više nikada
neću moći osjetiti.
Vidjet ću te među malom djecom
koja će se veselo igrati u parku.
Ali to nećeš biti ti!
Moje djetinjstvo…